Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
When you know that your time is close at hand, maybe then you'll begin to understand:
Life down there is just a strange illusion...
They call us problem child, We spend our lives on trial, We walk an endless mile, We are the youth gone wild!
We stand and we won't fall, We're the one and one for all, The writing's on the wall, We are the youth gone wild!
I'm so tired of trying, I always end up crying,
I'll be a fool for your loving no more...
I know it isn't true, I know it isn't true
Love is just a lie, Made to make you blue...
So understand: Don't waste your time always searching for those wasted years...
Face up... make your stand. And realise you're living in the golden years!
Blog.hr
Blog servis
Trosjed.hr
Ledzeppelin.com
Deeppurple.com
META
DREZGA
MARIJANA
Odličan blog, može se nać kvalitetne domaće muzike za download.
Evo još jedan o muzici...
Odličan blog....
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
META NAJBOLJA SI UVIK ĆEŠ BIT JEDNA OD NAS....
ZAUVIK ĆEMO TE SE SIĆAT I OSTANI SC!!!
Ne deri mi se na nos!!
Samo zatvori oči i izgubi se
* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
L | Lovable |
U | Unreal |
C | Creative |
I | Important |
J | Judicial |
A | Altruistic |
A | Appreciative |
N | Neglected |
A | Altruistic |
> WARNING |
Lootza is radioactive. Wear protective clothing at all times. |
|
Let there be sound!
There was sound.
Let there be light!
There was light.
Let there be drums!
There was drums.
Let there be guitar!
There was guitar.
Let there be rock!
LAVA LAMP
ovo je bzvz, al eto lipo mi je.
Zamislite ono kad vam se pola rodbine skupi, pa svi skupa slavite , ručate itd...
Recimo, danas je Uskrs, i trebali smo imat neki obiteljski ručak na kojem bi bili mi, stric i njegova kreć, tetka i njena obitelj i rođak i njegova obitelj, i baba i did.
Stric mi je u Vodicama, u svojo vikendici, tetka u Kninu kod babe i dida, a rođak u Zadru.
Stric neće doć na ručak jer KREČI ZIDOVE NA USKRS. (I.S.U.S.E....B.O.Ž.E.!:!:!:!:!:!:!:!:!:!:!:!:)
Tetka neće doć na ručakjer se NA USKRS VRAĆA U AUSTRIJU. I to zašto? Jer je moja rodica, do neki dan emačica, trenutno ovisnik o antidepresivima, rekla da ona mora ić UČIT NA USKRS ZA ISPIT... Ženska kao prvo, nikad ne uči, niti bi ikad svojevoljno išla kući učit... Al očito se nešto događa..... Baba i did su trebali doć s njima na ručak, ali nisu zato što.....ustvari, oni nikad nemaju razlog za nedolazak, sve što izmisle kao izliku možete shvatiti kao NE.
Napokon, doša nam je rođak. Čovik koji je živio pola života u Njemačkoj, ali ipak nije dao tuđim običajima da postanu njegova.... I sad nas 9 (od očekivanih 18) sidimo tu i ne radimo ništa. (Čini se da smo jedini u rodbini koji NA USKRS NE RADE NIŠTA)..............................................................
Tako da, osim šta smo svi zbunjeni jer nam nisu poznati razlozi zbog kojih su oni tako tvrdoglavi, al jbg.... čini se da imam retardiraniju obitelj nego što sam mislila..... :S
Ništa za sad, samo sam ubijala desetak minuta dosade... Ostatak će doć drugi put
Pozz
Ana
Welcome to Tijuana, tequila, sexo, marihuana.....
Fell in love u ove stihove.......
Maštali smo o Velikom danu. Maštali smo, i nadali se. Možda neće biti onakav kakvog ga želimo. A možda bude sto puta moćnije. Nadam se, ovo drugo....
"Ljubav, ljubav je smisao života. Priča mi čovjek za šankom dok cigaru mota......."
Da,,,, reka Edo. Meni je predobra pisma... Al kako sam se zaljubila u one.... weed i ta sranja... pisme, mislim.... daleko od onog šta bi moglo.. al i bolje.
Baš volim današnji dan. Iako sam ga provela učeći latinski. I većinom, nisam ništa napravila. Al,,,, imam neki osjećaj...
Kad kažu da će do subote kiša, a onda lipo vrime, moj ćaća psuje zbog kiše, a ja se veselim onom lipom vrimenu bez obzira šta će ta kiša prije doć.
Postala sam nekako optimistično-hiperaktivno-uber-nadrealno-sritno biće.... Šta je najgore, uopće se ne pokušavam izvuć iz toga,,,, ono,, cili dan flyyyy
Nisam zaljubljena, ako to mislite. Samo happy.....
Al me živcira škola, šta moramo još ovih dva-tri miseca ić.... Ja sam već na raspustu...... negdi... u 6. misecu.... ležim na tribinama..... s lucom. i antoniom. i ljaljom. i barrom... i ozzom.. i drezgom.... mislim, pola Glazbe. ...
Ili bar u Biogradu..... Sa svima.... ne moš virovat... To je jedna od ritkih stvari koje me stalno vesele. bez obzira kako bilo Glazba je najbolja stvar koja mi se mogla dogodit prije nego što sam otišla na fax.... srića, imam još pune dvi godine.... hihi
al još uvik mrzim školu,,,, iako sam se navikla da moram učit za dobre ocjene......
ne znam oću sad pobić još sedam puta, do 13. neopravdanog, pa imat opomeu razrednika, ili ostat sa ovih 6 do kraja godine..... :S
neam blage, al nema veze....... ja opet sritna zato šta će završit pa makar i za ta dva miseca.......
ja stvarno ne znam koji mi je kurac... možda sam poludila od tri ipo sata latinskog.... ne znam.... ma nema veze...
ode gledat nešto na televizoru, dosadno mi jeeee...............
pozz
Ana
Pao nam je snig, svi ga očekivaju, svi se raduju... Naravno, uvik ima neko ko mu se ne veseli.. To bi bila... ja. (koje iznenađenje...)
Prva stvar koju je primjetilo pola grada kad su se probudili za posa ili školu bio je snig. Ja, kao i obično, nisam usmjeravala pažnju na svijet oko sebe. pa sam se spremila i čekala vrime da krenem u školu. Onda su me moji ukućani brižno obavijestili da je sve bilo (bijelo, ne perfekt trećeg lica jednine glagola biti...) i da vjerojatno nema škole...
Pa sam morala ić do srednje kako bi vidila ima li nastave. I bila jedna od 4 učenika koja su došla u školu taj dan....
Naravno da su nas vratili kući, samo budala bi došla.... Među njima smo bili ja i Ljaljo.....
I nakon šta sam jedva ušla u školu ( jer sam se pokliznila isprid vrata i skoro razbila glavu....) Na kraju su nas vratili kući, a ja sam vrime provodila dijeleći rolu toalet papira s ćaćom (cili dan pušemo nos u njega....) u papir, ne u ćaću....
Jedina dobra stvar je to šta ne možemo pisat test iz psihologije ni latinskog, pa nam to dolazi tek sljedeći tjedan..
I sad ne znam ide li on u Karlovac ili šta?? Jer ako sad ode u Karlovac, vjerojatno ništa od mog i Lucinog odlaska u Knin.... tila sam kupit naočale... i tako to..
A tako sam se veselila tome......
I ne znam više šta ću vam pisat.... dosadno mi je uglavnom..... šta ste mogli skužit... :)
ajte pozz
Mislila sam da će mi post služit za izražavanje nekih i meni skrivenih spoznaja... Ali na kraju je samo još jedan isprazni list papira (internetske stranice?) koja nema smisla ni razloga...
Valentinovo.
Kao dan zaljubljenih...
WTF?
ljubav?? čekaj....
--mislite na onu žensku koja "voli" onog tipa koji je potajno vara?
--ili... na onaj savršeni bračni par iz ulice koji se vole kao niko do sad? ...iako...čuju se nekad kako se jako glasno svađaju...
--ne, vjerojatno ste mislili na onih dvoje mladih koji su se taman zaručili... mada svi znamo da se žene jer je ona slučajno zatrudnila...
hm.... LJUBAV? daaa, velika ljubav koja nikad ne umire..
Možda je čudno da osoba od 16 godina nakon ne puno ljubavnog iskistva govori o tome kao da nije vrijedno ni pomisli, ali ja stvarno tako mislim.
Ljubav nema nikakvog smisla ako neko nekome ide na živce ili ako jedno od njih dvoje voli šarat okolo.... A molim vas, vi nađite savršeni par. Stavit ću njihovu sliku na sri poljane i napisat da ima se divim i ne znam šta,,,
Al dobro, aj ... ljubav je opet... preozbiljna tema. Recimo.. zaljubljenost. ??
Dan zaljubljenih. Valentinovo.
Dvoje ljudi imaju OSJEĆAJE jedno prema drugom. Sviđaju se jedno drugom. Recimo da je iskreno. Dovoljno da ne bi bilo iz koristi...
Oni se sviđaju jedno drugome i misle da su jedno drugom sve. Kupuju neke darove, izražavaju OSJEĆAJE preko darova.
Ponavljam se... WTF???
KOMERCIJALA. i to ona teška....
Baš me zanima kako je bilo ljudima prije nego što su izumili Valentinovo. Onda su se svejedno sviđali jednako kao i danas. I dar bi bio način na koji bi pokazali te osjećaje, ali ne zato jer je takav dan i zato što je to tradicija i obaveza, nego zato što to stvarno žele.
Mrzim to. Taj način moderog ljudskog ponašanja... Sve su iskomercijalizirali, napravili su od svake spontane stvari koja bi trebala uveselit ljude, i to baš jer je spontana, jednu obavezu koja se MORA ispuniti, inače nisi normalan, ili šta?? Nisam neki romantični tip, al postoje granice. Ako jedna spontanost nestane, živit ćemo kako oni poslovni ljudi koji svaku sekundu života imaju predviđenu u rokovniku ili na blackberryu.....
Možda me taj način života privlači jer mi izgleda kao da imaš stvari pod kontrolom, ali neki prostor moraš imat.... Ne znam zašto se sve vrti oko nekih glupih stvari, kao što je Valentinovo.
Zašto se ne posvete jedan dan čišćenju onih miniranih polja? Koliko novaca potroše na reklamiranje "I LOVE YOU" Milke, mogu platit jednom naselju ljudi u središnjoj Africi da normalno žive... Napravit im civilizirani smještaj i dovest vodu, struju.... Ne, ipak mislim da je milka svima potrebnija, koga briga za nekim crncima iz Afrike?
Zaobišla temu..... Al nema veze, bolje kad ovako dolaze SPONTANO. Jedna od rijetkih stvari u mom životu....
I sad, iako sam ja tu pola sata pisala o nečemu, ni sama nisam skroz skužila, ovo nema apsolutno nikakve važnosti jer nikog nije briga šta misli neka balavica od 16 godina... Al šta ću ja sad? Ništa, kao i niko drugi....
To je cilj ljudskog postojanja. Puno pričaj, malo radi. I sritan si čovik... Meni to baš nije ispunjavajuće, al ko sam ja da se opirem PRAVILU?
Na kraju, mislila sam da će mi post služit za izražavanje nekih i meni skrivenih spoznaja... Ali na kraju je samo još jedan isprazni list papira koja nema smisla ni razloga...
Pozz
neko vrime sam mislila da me je prestalo sve to... onda mi nekoliko puta osoba dođe i javlja se, šta sam smatrala glupim, iako sam nekako čekala kad će se to dogodit, al nije mi išlo u korist. više sam to čekala zato da mu kažem sve šta mislim i da me ostavi na miru, nego da se podsjećam na sve...
i čak me i prolazilo jer je prošlo misec dana i stvarno sam počela zaboravljat i razmišljat o nekom drugom. al onda dođe taj sumrak i počnu neke gluposti i osjatim onaj miris, koji je on ima (a miris je omekšivača...) i onda nisam mogla... nisam se mogla naviknit na taj miris kao nešto bezveze, nego sam se sititla onoga svega i.... opet mi je sve došlo... ide mi na živce i glupo je i ubija me sama pomisao jer je stvarno kreten i mrzim, dobro, ne mrzim ga, al ne volim ga niti 1% jer mi je dosta toga svega. i nije stvar u tome da me taj miris vraća na to vrime pa opet poželim onako jer stvarno ne želim... nego samo mi fali neko ko će bit na tom mistu...i znam i ko, al me ne j.. ni 5% pa nemam neke koristi od toga... a sad, da mu kažem... bilo bi gluposti jer bi me vjerojatno odbio, al ne znam šta drugo napravit.... i eto, ne znam ni šta pišem ni ništa pa odoh da mi antonia ne pročita sve dok sam ja tu....
papa
Ana
Neke stvari će uvik ostat iste, a neke se samo ponavljaju s vremena na vrijeme, pa mislimo da su drugačije. Neke su možda nove.
Ja se ne snalazim u vremenu. Moja osjetila su slaba za ovaj svijet. Ko će nas spasit? Bog. yeah right! Otkupi mi grijehe da se ja ne mučim. Kako lagano...
Moj svijet nije tu, ja sam negdje drugo. Na dalekom mjestu od ovog usranog dana. Moje vrijeme je daleko od ovog mjesta. Moje mjesto je daleko od ovog vremena.
Moja dimenzija je sjedinjena u jedan mali svijet koji nije savršen. Samo je poseban....
Ja ću bit hippie kad me ostavi na miru. Ja ću bit high kad me ostavi ne miru. Ovaj svijet me mora ostavit na miru. Moj svijet nije tu, nije sad, nije ovdje nije nikad. Moj svijet je tamo i onda, kad budem ono što oduvijek želim.
Pristao sam biću sve što hoće
Evo prodajem dušu vragu svome
I ostaću samo crna tačka
Poslije ove igre kad me slome
Kad me mirno slome
Pristao sa biću sve što hoće....
Vidio sam u snu ljiljan bijeli
Crne konje i svatove bez pjesme
I tiho bez glasa odlaze nekud
Neki dragi ljudi, gdje, ah gdje
Ružan san....
::: You can't kill me, you'll always feel me :::
evo da ne mislite da smo zaboravile na blog...(di bi mi..ne ne ), ja došla napisat nešto, pa smišljam dok pišem ovo al nemam blage veze, al .... šta ja trekeljam?!
ugl. u školi nam je već znate kako . usrano. pogotovo odkad su počeli ispitivat.
iako je na zemljopisu bilo smišno . čak punih pet minuta. onda je sve bilo po starom. ubitačno dosadno............
meni je, kao što vidite, jako dosadno, pa nemam blage fucking ideje šta ću pisat. aaaaa
a mislim, niko ovo i ne čita, pa onda svejedno.
evo da pohvalim lucu: dobila je danas pet iz kemije.
ja se nadam bilo čemu iznad dva. ili bar tri. a kakve sam sriće ( i pameti) bit će 1.
ne znam više šta pisat, i ovo je tražilo krajne napore mojih vijuga.... (vijuga?)
whatever... kako bi tonche rekla.
i za kraj: pozdravljam svoju mamu, tatu, sve moje prijatelje, sve one koji me poznaju, i koji me ne poznaju, sve vas u studiju i režiji.
(sitila sam se Huga i onih pustih pozdrava)
ode ja. drugi put ću natirat lucu da vam piše, pa nećete zaspat. e.
aj bok
Ana
ps. ne pozdravljam tatu
Od zadnjeg posta je uglavnom sve ostalo isto... Osim šta je počela ŠKOLA.
Odma su nas upilali da triba učit. Zvijezda će nas pitat kemiju. Za ocjenu.
Imamo par novih profesoria....a ok. Šta da kažem. Još ih nisam upoznala. Moglo bi se reć da sam dosta satova prispavala otvorenih očiju. Ko će ih slušat. Ja nemogu.
ma eto, to bil bilo to. Neda mi se pričat o ničemu.
Pozz!
Lu
meni se spava, al sam se morala dignit iz kreveta....
ne znam šta ću pisat, u zadnje vrime mi se ne da tako često.
ugl. nešto mi se mota po glavi, al ne znam točno šta, pa ne mogu napisat dok se ne sitim.
ček........ nije. ne znam
morat ćete čekat.
dough
ja i luca se dopisivamo na msn-u i ubija me s nekim lozinkama, ili boga pitaj o čemu priča, al ništa ja nju ne kužim.
mater mi je napravila kolača napokon više. nakon tri tjedna nagovaranja da mi kupe nešto slatko i nakon što se to samo jedno u ta tri tjedna dogodilo, dobila sam KOLAČEEEE. jea
e da. ćaća mi kupuje auto, pa ćemo ić u bosnu posjetit babu. pa onda ako odemo sad, možda se izvučem pa ne idem 1. 11.
taj datum ne smijem nigdi iz kuće.
dolaze noćo i dado. :D
ali moram smislit neki razlog zašto da me ostave samu kod kuće. to
će bit malo teže.....
evo luca mi piše neku pismu, pa ću vam je napisat samo za nju:
two lovers
one heartbeat
keep running
keep hiding
surviving
together
we got to hold on...
luca nam je malo tužna.... :(
aj aj luce, bit će sve ok...
idem ja, nešto mi je poslala...
pozzz
Ana
Evo ovako.... Moji su prošli četvrtak išli na litovanje, ja ostala u kući s babom jer je u petak bio koncert s glazbom, a u subotu sv. Roko. I tako su se smilovali i kod njih sam išla ''tek'' u nedilju. Tribala sam ostat samo 2-3 dana. naravno, to je bila materina finta. Ostala sam cili tjedan! 7 dana! S njima! A apartman nije čak ni jednosobni! Ustvari je cili apartman jedna soba 5x7m, il tako nešto otprilike. Uglavnom, sićušno. Sve je u toj jednoj prostoriji, a wc je vani. Srića da ima školjku. A da sve bude još bolje, svaki dan su se događale neke gluposti... Znam sa nemožete izdržat da čujete sve o tom predivnom putovanju. Pa evo ovako:
ned: ujutro, nakon 2 neprospavane noći idem u vir s ljudima koje nikad nisam u životu vidila! ni oni mene. Oko 1i nešto dolazim u apartman. Ogromno razočaranje. Poslje ručka se oni otišli kupat, a meni su se smilovali i pustili me da spavam. Večerali i išli spavat. Nisam mogla spavat jer neki članovi moje obitelji znaju glasno hrkat (neću sad imenovat, hee kako sam dobra )
pon: Maredna, kupanje, ručak, svađa s materom, kupanje, večera, dr. House, spavanje.
uto: Marenda, kupanje, ručak, kupanje, večera, dr. House, spavanje. Taj dan je mene zabolilo grlo, a ćaću uvo (uho).
sri: Pošto upala grla nije dovoljna, još sam i dobila, pa se nisam mogla kupat. Pa je od tog dana to izgledalo: moji otiđu na kupanje, marenda, gledanje tv, ručak, oni se opet kupaju, ja perem suđe, sređujem apartman, gledam tv i po potrebi čuvam brata. Ćaća iša kod doktora, ispalo je da ima jaku upalu OBA uva.
čet: Ko i srida. Svađala se s materom, šta i nije čudno. Mate dobila alergiju na sunce. Brata uvatila vlasulja, jadno moje malo.... Cila noga mu je bila u plikovima....
pet: marenda, oni se išli kupat, ja gledala tv, ručali, svađala se s materom i Ninom, išli na Pag. Malo sam bila razočarana. Ispalo je da je grad ustvari neki trg di je katedrala, i 4-5 uličica oko trga. I to je to. I nisam naišla na nikog poznatog...
sub: ko srida. navečer išli u Zaton, al ispalo je da Zaton opće nema grada za šetnju, pa se vratili u Vir i tu šetali. Tu je bilo ok. Neki tip i cura su svirali i pivali, onako old rock stvari, on svira gitaru, šuškalicu i piva, a ona flautu i pivala. Bili su dobri. A tpi je bio slaadaak.
ned: spremili se za kući, stali u nekoj zabiti, oni se kupali, mate bisnila na mene, svađale se, poili nešto, došli kući..... Aleluja
A to ste i vi vjerojato rekli, u zabludi da je ovo kraj posta. Ima još gluposti.
U petak je bilo premoćno, to sam već rekla. Očekivala sam da će onda u subotu na sv. Roka bit još bolje. Ma kurac. Teško razočaranje. prvo sam uplakana došla, zbog razloga koje nebi sad iznosila. Ana i ja bauljamo po gradu, jedva se sve nađemo. Onda dođemo doli u zg-a. Idem na wc i neki napušeni pedofil me uvati za guzicu. Zgadio mi se život. Otišli van. Ja išla po Anu, a ove nestale. Ni ja ni Ana nismo imale novaca za zovnit ih pa smo ih uru ipo tražile. Kad smo našle Metu i Antoniu... Koda i nismo. Ana i ja još ćulile okolo, nismo znale šta i di ćemo. Skoro me navukla na cigare, . Ona išla ća. Ja bila malo sa Drezghom i onim malim šta sluša Hendrixa. Prejak je. Onda išla s Antoniom i Marijetom u kavane u ''disco''. Bilo dobro dok one nisu morale ić. Onda je bilo bzvz, otišla sam kući oko 5, probala spavat malo, al ništa od tog. I eto te famozne fešte. Sranje.
Evo, mislim da je ovo i previše bilo... A šta ću, neko mora i gnjavit ljude okolo...
Eto.
Idem sad.
Lu